Bolesti zavisnosti se nikada ne javljaju odjednom pa tako i kada je u pitanju alkoholizam faze bolesti se smenjuju tiho i neprimetno sve dok problem ne postane hroničan. Razumevanjem tih faza možemo na vreme prepoznati rizik i potražiti podršku.

Granica između umerenog uživanja i prvih znakova zavisnosti je često nejasna, ali svakako postoji. Ako osoba često razmišlja o piću, teško staje posle jedne čaše ili oseća nervozu ako ne popije, alkohol više nije izbor već potreba. To je alarmantan znak da se postepeno razvijaju prvi znaci alkoholizma.
Prvi simptomi alkoholizma se mogu primetiti kroz promene u ponašanju, fizičke znake i psihološke signale. Oni često dolaze tiho i neprimetno, kao sitne promene koje lako pripišemo stresu, umoru ili lošem periodu kroz koji prolazimo. Što se brže ovi simptomi uoče, to je lakše reagovati na vreme.
Rane faze zavisnosti se često vide upravo u ponašanju.Evo nekoliko znakova na koje treba obratiti pažnju:
Kada ovi znakovi počnu da se ponavljaju, postaje jasno da alkohol polako preuzima kontrolu nad nečijim ponašanjem. I to je već znak za uzbunu.
Telo nam često stavlja do znanja da postoji problem i pre nego što ga postanemo svesni. Ono teško podnosi preteranu upotrebu alkohola pa su fizički simptomi alkoholizma jasni već u ranim fazama. Neki od njih su:
Fizički znaci alkoholizma se pojavljuju postepeno, ali je teško ignorisati ih. Što se ranije prepoznaju, veće su šanse da početni simptomi alkoholizma prerastu u ozbiljnu zavisnost.
Osim na telo i ponašanje, alkoholizam ostavlja teške posledice i na mentalno zdravlje. Psihološki signali se javljaju tiho, ali vremenom postaju sve jači i teže se podnose. Tako se, na primer, mogu primetiti:
Kad se pojave psihološki signali, često je već i onaj koji pije svestan da postoji problem sa kojim ne ume da se nosi.
Kao što smo već pomenuli, povremeno konzumiranje je izbor, dok kod rane zavisnosti alkohol postaje potreba. Šta to zapravo znači? Kako prepoznati alkoholizam? Da bi ovo bilo jasnije, navešćemo osnovne razlike.
Granicu nije uvek lako uočiti, ali treba zastati i osluškivati sebe. Ako primetimo da nam piće postaje svakodnevna potreba, to je znak da treba razmisliti kuda to vodi.
Nauka nije otkrila postojanje nekog “alkoholičarskog gena” koji bi automatski značio da će neko postati alkoholičar. Ali jeste utvrdila da genetika ima značajan uticaj. Procenjuje se da genetsko nasleđe može činiti i do 50% rizika za razvoj zavisnosti od alkohola. To znači da ako neko ima alkoholičara u porodici, veće su šanse da i sam razvije zavisnost.
Ipak, genetika nikad nije presudna sama po sebi. I niko nije osuđen na alkoholizam zbog gena. Na razvoj zavisnosti utiče i niz drugih faktora kao što su:
Naš odnos prema alkoholu oblikuje okolina u kojoj odrastamo, način na koji rastemo, modeli na koje se ugledamo, poruke koje primamo o alkoholu kroz odrastanje. Tako je naš odnos prema piću često oblikovan i pre nego što popijemo prvu čašu.
Ako se u porodici alkohol smatra nečim nezaobilaznim u svakoj prilici, ili još gore, svakodnevnom navikom, dete takav odnos prihvata kao normalan. S druge strane, u porodicama u kojima vladaju stres i nasilje, alkohol se često vidi kao uteha i beg što opet oblikuje stav deteta o ulozi alkohola u životu.
U društvu u kome je svakodnevna upotreba alkohola normalna i gde se ni jedna proslava ne može zamisliti bez alkohola, gubi se granica između umerenog i rizičnog ponašanja. Vršnjački pritisak i želja za uklapanjem mogu lako gurnuti mlade u alkoholizam.
Suština je da porodica i okolina mogu biti i zaštita i rizik. Mogu pomoći osobi da razvije zdrav odnos prema alkoholu ili mu stvoriti uslove u kojima će se zavisnost lakše razviti.
Prvi simptomi alkoholizma se retko shvataju ozbiljno. Mnogi ne vide problem čak ni kad dijagnoza alkoholizma postane očigledna. Svoje ponašanje pravdaju time da svi oko njih rade isto, zatim raznim izgovorima, kao što su umor, stres ili potreba da se opuste. Ali, u dubini, postoje mnogo ozbiljniji razlozi, kao što su:
U suštini, uvek je lakše pronaći izgovor nego suočiti se sa stvarnošću. I upravo ta činjenica omogućava alkoholizmu da iz dana u dan raste i postaje sve jači.
Kada se prvi simptomi alkoholizma ignorišu, zavisnost postepeno napreduje. Ako se ne prepozna i ne leči na vreme, posledice mogu biti teške. Simptomi poodmakle faze alkoholizma ukazuju na ozbiljno narušeno fizičko i mentalno zdravlje, a odnosi sa ljudima često pucaju pod teretom zavisnosti.
Najnovija naučna istraživanja pokazuju da su kod prekomernog konzumiranja alkohola, promene u funkciji srca prisutne pre pojave bilo kojih drugih simptoma zavisnosti. To znači da kada je u pitanju alkoholizam simptomi i posledice postoje i pre nego što iko posumnja na zavisnost. Koliko je tek kardiovaskularni sistem opterećen kod hroničnog alkoholizma? Pored povećanog rizika od srčanih bolesti, fizičke posledice alkoholizma mogu biti i:
Alkohol pogubno utiče i na psihu. Mnogi počinju da piju da bi pobegli od stresa ili tuge, ali vremenom alkohol samo pojača ta osećanja. Sitne promene raspoloženja prerastaju u ozbiljne probleme. Evo nekih primera kako neprepoznata zavisnost utiče na mentalno zdravlje:
Alkoholizam nikada ne pogađa samo osobu koja pije. Nažalost, kada je u pitanju hronični alkoholizam simptomi ozbiljno pogađaju i okolinu. Kako zavisnost napreduje, odnosi sa porodicom, prijateljima i kolegama postaju sve zategnutiji. Poverenje, bliskost i stabilnost nestaju, a zamenjuju ih konflikti, napetost, utučenost i izolacija. Evo nekih primera:
Na kraju, alkohol razori sve što može – i zdravlje i odnose sa ljudima. Zato je važno da kada je u pitanju alkoholizam simptomi i posledice budu prepoznate na vreme da bi se blagovremeno potražila pomoć.
Na prvom mestu morate znati da traženje pomoći nije slabost, već hrabrost. Alkoholizam je bolest i bez stručne pomoći vrlo ga je teško savladati. A pravo vreme da potražite pomoć jeste čim osetite da gubite kontrolu. Čekanjem se problem samo produbljuje. Ako vam je potrebna pomoć za zavisnost od alkohola simptomi koje ćete primetit su sledeći:

Naša klinika pruža celovit i stručan pristup lečenju zavisnosti od alkohola. Terapija alkoholizma podrazumeva čitav niz koraka – od dijagnostike i detoksikacije, preko psihostabilizacije i blokade alkohola, pa sve do dugoročne podrške. Šta to zapravo znači i kako ceo proces izgleda?
Uz primenu ovih metoda, možemo se pohvaliti da naši pacijenti postižu odličan uspeh i u 89% slučajeva izlečenje je dugoročno.
Kada je u pitanju zavisnost od alkohola simptomi se često ignorišu zbog čvrsto ukorenjenih mitova o alkoholizmu. Ali ti mitovi samo umiruju savest i odlažu suočavanje s problemom. Pružaju lažan osećaj da je sve pod kontrolom, iako svi znaci govore suprotno. Razbijanje ovih mitova je od ključnog značaja za podizanje svesti o opasnosti od alkoholizma.
Mit 1
Svi piju, to je normalno.
Alkohol jeste svuda oko nas i većina ljudi ga koristi, ali to ne znači da je bezopasan. Kao prvo, ne piju baš svi. Postoje ljudi koji ne piju uopšte ili vrlo retko. Kao drugo, to što većina ljudi nešto radi ne znači da je to dobro ili pametno. To što smo okruženi ljudima koji piju, nikako nije znak da treba i sami da dopustimo da alkohol postane deo našeg svakodnevnog života jer to je siguran put u alkoholizam.
Mit 2
Nisam alkoholičar jer mogu da prestanem kad god hoću.
Ljudi često veruju da mogu da prestanu u bilo kom trenutku, ali praksa pokazuje da je to obično netačno. Stalno ponavljanje ove rečenice često znači da ta osoba u sebi oseća suprotno.
Mit 3
Ako neko pije samo vikendom, ne može biti alkoholičar.
Ako se svaka subota ili nedelja završe opijanjem, to je već obrazac koji pokazuje zavisnost. Redovno vikend-opijanje može biti isto toliko opasno koliko i svakodnevno pijenje.
Upravo ponavljanje obrasca pokazuje da postoje prvi simptomi alkoholizma.
Mit 4
Ako neko obavlja sve svoje obaveze, ne može biti alkoholičar.
To što neko ide na posao i plaća račune ne znači da nema problem. Mnogi dugo uspevaju da sakriju zavisnost iza „normalnog“ života. To su takozvani “funkcionalni alkoholičari” koji uspevaju da spolja daju privid da sve drže pod kontrolom, ali u stvarnosti kriju ozbiljne unutrašnje probleme.
Mit 5
Alkoholičari piju od ranog jutra.
To je jedan od najčešćih stereotipa. Statistika kaže da mnogi alkoholičari uopšte ne piju ujutru, već uveče. Neki piju „samo“ vikendom, ali u velikim količinama. Nije uopšte bitno da li se čaša podiže u 9 ujutru ili u 9 uveče, već da li postoji potreba za pićem kojoj se ne može odupreti. Ukoliko postoji, vrlo je verovatna dijagnoza alkoholizma.
Mit 6
Mlad sam, ne mogu da budem alkoholičar.
Godine ne štite od zavisnosti. Svaka osoba bez obzira na pol ili godine može da postane alkoholičar. To znači da ako je preterivanje često i u velikim količinama, čak i kod tinejdžera mogu da se jave prvi znaci alkoholizma.
Razgovor sa osobom koja ima problem s alkoholom nikada nije lak. Verovatno ćete naići na otpor, svađu i poricanje. Ponekad, možda i na priznanje problema, ali nedostatak volje i snage da se bilo šta uradi. U svakom slučaju, evo par saveta koji vam mogu pomoći da razgovor protekne u miru i ne izazove neželjene reakcije:
Suština je da osoba oseti da je volite, da je ne osuđujete i da ćete joj biti podrška. Biti uz alkoholičara nije lako, pa ako osetite da vam je potrebno, i sami potražite pomoć i podršku, psihologa, terapeuta ili bliskog prijatelja. Imajte na umu, da sami morate biti zdravi i stabilni da biste nekom drugom pomogli.
Prvi korak je uvek najteži, ali i najvažniji. Koji je to korak? Najćešće iskreno priznanje da postoji problem i da vam je potrebna pomoć. Za to je potrebna hrabrost i možete biti izuzetno ponosni na sebe kada načinite taj prvi korak.
Imajte na umu da samostalno odvikavanje od alkohola vrlo često neuspešno, pa je najbolje da prvo razgovarate sa stručnjakom za bolesti zavisnosti. Naš centar za lečenje alkoholizma nudi prijatne i uspešne programe, uz punu diskreciju i apsolutnu podršku. Nećete biti sami već okruženi ljudima koji će vam ceo proces olakšati i proći ga zajedno sa vama.
Verujte da je promena moguće i krenite korak po korak. Bez obzira na težinu alkoholizma, uvek postoji mogućnost da se krene ispočetka. Napravite prvi korak, a posle toga, svaki sledeći će biti lakši.
Kada primetite da vam piće više nije povremeni užitak već svakodnevna potreba, znak je da ste u opasnosti od zavisnosti.
Ne mora da znači. Ali obratite pažnju da li vam je ta čaša vina svakodnevna potreba i da li se možete opustiti i bez nje.
Da, ženski organizam sporije razgrađuje alkohol i zato se kod žena zavisnost brže razvija.
Najteži simptomi traju od 3-7 dana i uključiju drhtavicu, znojenje, nesanicu, nervozu i jaku želju za alkoholom.
Najčešće su poricanje problema, sakrivanje posledica i kritika umesto podrške.
Da, klinike za lečenje zavisnosti poput naše nude diskretan tretman i potpunu zaštitu privatnosti.
Da, preparati protiv alkoholizma su bezbedni ako se primenjuju pod lekarskim nadzorom.
Rizik uvek postoji, ali uz pravilno lečenje, odgovarajuću terapiju i podršku, većina lečenih alkoholičara ostaje trezna godinama.

Klinika Dr Vorobjev nudi efikasne tretmane za prevazilaženje zavisnosti od narkotika, alkohola i kocke.