dr-vorobjev

Ovisnost o videoigrama sve je prisutniji problem na globalnoj razini. Procjenjuje se da videoigre širom svijeta igra dvije milijarde ljudi, a čak 4 posto njih spada u ovisnike.

Svjetska zdravstvena organizacija je 2018. godine ovisnost o videoigrama svrstala u bolesti ovisnosti. Prema istraživanjima, među pacijentima je najviše onih koji imaju oko 25 godina. Statistike se mijenjaju iz godine u godinu, jer djeca sve ranije dolaze u dodir s videoigricama. Približno isti broj muškaraca i žena igra videoigrice, ali muškarci su češće ovisnici.

Lijek za ovisnost o videoigrama

Što čini razliku između ljubitelja videoigrica i ovisnika kojem je potrebna stručna pomoć? Ovisnik je, po definiciji, osoba koja je okupirana videoigricama do te mjere da ne može normalno obavljati svakodnevne aktivnosti. Ugroženi su i zapostavljeni svi segmenti života, jer se prednost daje igranju igrica, bez obzira na negativne posljedice koje to donosi.

Ovisnost o videoigricama i njezine posljedice

Ovisnost o videoigricama ostavlja brojne posljedice na fizičko zdravlje ovisnika. Javljaju se problemi s vidom, bol u vratnom dijelu kralježnice, iskrivljenje cjelokupne muskulature zbog višesatnog nepravilnog položaja tijela. Posljedica nedovoljnog kretanja i predugog sjedenja za računalom može biti i stvaranje ugrušaka u nogama.

Kako bi uštedjeli vreme, ovisnici izbjegavaju pripremati hranu, odlučuju se za nezdrave industrijske namirnice koje konzumiraju „s nogu“. Tako se loše utječe na probavne organe i metabolizam. Osobe postaju pretile ili izbjegavajući jedenje, neuhranjene. Često je ovaj problem udružen s dehidracijom. Želeći postići što bolji rezultat u svijetu videoigrica, pacijenti često preskaču obroke, pa se događa da kolabiraju.

Mnoge negativne posljedice odražavaju se i na psihu ovisnika. Oni su često asocijalni, izolirani od ostatka društva, bez sposobnosti empatije i samokontrole. Ako liječenje ne počne na vrijeme, javljaju se misli o samoubojstvu, a nerijetko bolesnici pokušaju nauditi drugima.

Liječenje ovisnosti o videoigricama po mnogim karakteristikama slično je liječenju ovisnika od kocke. Neki od simptoma koji ukazuju na potrebu za liječenjem su: rast tolerancije, stvaranje psihičke potrebe, gubitak kontrole, opsesivna potreba za igranjem onda kada se videoigra prekine, promjena ličnosti, smanjenje interesa za vanjski svijet…

Stjecanje ovisnosti

Igranje videoigara na početku se događa spontano, u trenucima dokolice. S vremenom provedenim u svijetu igrica, poboljšavaju se vještine igrača. On uspijeva otkriti trikove koji će mu omogućiti postizanje sve boljih rezultata. Kako se igrač s velikim brojem osvojenih bodova penje na rang-listi, tako se u njemu sve više javlja osjećaj uspjeha i moći.

Sve ovo izaziva divljenje drugih igrača iz neposredne okoline koji tako dobre rezultate iz različitih razloga ne mogu postići (nedostatak vremena i vrhunske opreme za igru).

Ubrzo se gubi kontrola nad cijelim činom igranja igrica, a euforija i uzbuđenje tijekom igre postaju sve veći.

Želeći postići još bolje rezultate, igrač sve više vremena provodi pred ekranom. Stvara se psihička ovisnost čija je osnova osjećaj pobjede i uspjeha. Čak i kada ne igra igricu, ovisnik razmišlja o novim taktikama i uređajima koji bi mogli poboljšati igrački doživljaj. Opsjednutost virtualnim svijetom sve aktivnosti okreće u istom smjeru, a to je svijet videoigrica.

Prag tolerancije

Kako vrijeme prolazi, želja za igranjem videoigrica sve je češća. Ovisnik gubi svijest o stvarnom vremenu i svaki trenutak nastoji provesti igrajući. U početku, igrice se igraju samo vikendom, kada osoba ima najviše slobodnog vremena.

S vremenom, igranje će postati svakodnevno, ali u kraćim intervalima, na primjer dva sata tijekom dana. Kako se psihička ovisnost povećava, vreme provedeno u igranju povećat će se na desetak, pa i više sati tijekom svakog dana.

Zabrinjavajući podatak je da je registrirano nekoliko smrtnih slučajeva ljudi koji su videoigrice neprekidno igrali duže od 20 sati.

Simptomi apstinencijske krize

Višesatno igranje igrica počinje remetiti ustaljeni tijek života obitelji ovisnika. Ovisničko ponašanje ide nauštrb dnevnih obaveza i to dovodi do sukoba s roditeljima ili partnerom.

Gubi se zanimanje za posao, školu, dužnosti, hobije, dotadašnju rutinu. Osoba u početku negira postojanje problema nastojeći ga minimalizirati. Traže se i nalaze opravdanja za cjelodnevni boravak ispred računala. Ovisnik počinje lagati svojoj okolini kako bi izbjegao eventualne sankcije. Ponekad je želja za igrom jača od svijesti o njezinoj štetnosti. Igrači znaju da ih to što rade ugrožava, ali jednostavno se ne mogu oduprijeti potrebi.

Simptomi apstinencijske krize

Ovisnost o videoigricama i pomoć stručnjaka

Kada osoba shvati da ima problem, potražit će pomoć od ljudi iz svoje okoline. Ako su u pitanju maloljetnici, do sagledavanja problema ponekad neće ni doći. Tada roditelji ili staratelji ovisnika na svoju inicijativu odvode kod stručnjaka.

Kada je lišen mogućnosti igranja igrice, ovisnik se suočava sa osjećanjem patnje i dosade, u njemu se javlja tuga zbog gubitka nečeg važnog. To utječe na ponašanje i on postaje razdražljiv i nervozan. Dotad miran i povučen, oboljeli postaje agresivan prema sebi i drugima. Zamjera svojim bližnjima uskraćivanje izvora zadovoljstva.

Mijenjanje ovisnikove ličnosti

Ubrzo, osoba ne uspijeva odoljeti iskušenjima i pronalazi način za ponovno sudjelovanje u igranju videoigrica. Cijeli krug počinje ispočetka, interes za igrice potiskuje sve ostale interese. Osoba toliko mijenja nekadašnje ponašanje da bližnji često ističu da je ne mogu prepoznati. Obitelj gubi povjerenje u tu osobu. Prijatelji često okrenu leđa ovisniku zato što on nema vremena ni volje družiti se s njima i potpuno je nezainteresiran za društveni život.

Neprekidni stres i svijest o tome da se granica s realnošću odavno izgubila, vode do depresije i kajanja. Da bi se riješila neugodnog osjećaja, osoba pribjegava štetnim psihoaktivnim supstancama. To dodatno pogoršava situaciju i stvara suicidalne misli.

Pomoć naših stručnjaka najčešće traže ljudi u ovoj fazi bolesti.

Ovisnost o videoigricama i njezine posljedice na okolinu

Broj ljudi čija je smrt izravno ili neizravno u vezi s videoigricama nije poznat, ali se zna da ima tendenciju rasta. Ovisnici često dižu ruku ne samo na sebe, već i na svoje bližnje. Razlog za to je njihova nemogućnost da podnesu frustraciju izazvanu nemogućnošću igranja videoigrica.

Liječenje ovisnosti o videoigricama

Utjecanjem na promjenu raspoloženja smanjit će se nervoza i razdražljivost, a cjelokupno psihičko stanje će se stabilizirati.

Faze liječenja su:

1. Dijagnostika

Utvrđuje se fizičko i psihičko stanje pacijenta. Uobičajeni dijagnostički pregled uključuje: test urina, opću analizu krvi, biokemijsko ispitivanje krvi, EKG i pregled doktora internista. Standardni dijagnostički pregled za procjenu psihičkog stanja uključuje psihodijagnostiku (psihološke testove kojima se utvrđuje razina ovisnosti, posljedice ovisnosti na mentalno zdravlje, znaci psihičkih poremećaja, prisutnost depresije i stupanj motivacije za izlječenjem). Nakon dijagnostike nalazi se na promatraju liječničkog tima koji radi strategiju i plan liječenja. Ukoliko se u nalazima primijete znaci nekih kroničnih bolesti ili faktori rizika po potrebi se vrše dodatna pretrage i prepisuje terapija. Pregledi koji se rade su MRT, EEG, ultrazvuk, rendgen, endoskopija, analize koncentracije medikamenata i narkotika, pregledi kardiologa, neurologa, endokrinologa… Ovo su sve dodatne pretrage koja ne ulaze u cijenu paketa.

2. Farmakoterapija

Na početku liječenja, psihičko stanje pacijenta potrebno je stabilizirati pomoću lijekova. Time će se eliminirati depresija, napetost i nervoza. Kada pacijent počne realno sagledavati postojeću situaciju, prelazi se na sljedeću fazu liječenja.

3. Liječenje medicinskim aparatima

Neuro Jet aparatom, putem odgovarajućih impulsa, djeluje se na moždane stanice zadužene za lučenje endorfina i dopamina. Stimulacija je bezbolna, a tijekom tretmana osjećaju se vibracije i golicanje. Cijela procedura kontrolira se putem kompjutora. Normalizacija rada obje moždane hemisfere postiže se Trans air terapijom. Pomoću ove neurofiziološke metode korigiraju se poremećaji volje, ponašanja i patološke želje za igranjem igrica.

Liječenje ovisnosti o videoigricama

4. Psihoterapija

Prakticira se u nekoliko različitih oblika.

Individualna psihoterapija

Podrazumijeva individualni rad terapeuta s pacijentom. Pacijent će naučiti nositi se sa stresom, i ponovno uspostaviti odnose s drugim ljudima. Ovakav vid terapije podrazumijeva vođenje plana dnevnih aktivnosti (uz pomoć terapeuta) kojeg će se pacijent pridržavati za vrijeme ambulantne faze liječenja.

Grupna psihoterapija

Grupa pacijenata s terapeutom razrješava unutrašnje konflikte i korigira poremećaje ponašanja. Ukazuje se na to da su problemi s ovisnošću rješivi i da ima još ljudi s istim problemom.

Edukativna psihoterapija

Otkriva uzrok bolesti. Pacijentima se ukazuje na fizičke, psihičke, socijalne i profesionalne posljedice. Ističu se i obrazlažu pravila ponašanja tijekom apstinencije. Gledaju se i posebni filmovi o posljedicama ovisnosti.

Obiteljska psihoterapija

Podrazumijeva rad s pacijentovom obitelji. U pitanju je psihološka konzultacija usmjerena na rješavanje problema u obiteljskim odnosima. To uključuje i utvrđivanje i uklanjanje konflikata koji postoje među članovima obitelji.

5. Farmakohipnoza

Ibogain, primjenjuje se po preporuci doktora.

6. Ambulantno liječenje

Traje do 12 mjeseci i provodi se nakon napuštanja bolnice. Tu spadaju stalna podrška i redovne mjesečne kontrole. Cilj je da pacijent ostane u kontaktu s doktorima kako bi dobio stručne savjete ili pomoć ako to bude potrebno.